- Piše: Jovo Pejović

Vimbldon je najstariji, prema mnogim mišljenjima i najgledaniji grend slem turnir u tenisu. Održava se svakog juna ili jula počev od 1877. godine i jedini je grend slem koji se igra na travi, zato nije bilo boljeg trenutka i mjesta za povratak na veliku scenu, velikog čovjeka i šampiona Novaka Đokovića. Njegov meč u polufinalu sa takođe velikim šampionom Rafelom Nadalom ući će u anale ovog sporta kao jedan od najboljih mečeva koji je odigran ne samo na ovom turniru već uopšte. Domaća javnost i strani mediji su se utkrivali poslednjih godina kako da što više prikažu u negativnom svijetlu Novaka Đokovića i njegove rezultate. Pisalo se o svemu i svačemu, pa se išlo čak i do toga da je Đoković već teniska prošlost. Zato je veličanstveni trijumf na Vimbldonu njegova najveća pobjeda, ali i svih nas koji smo vjerovali u njega i njegov povratak i sve preživljavali previše lično. I da u svojoj karijeri Novak Đoković nije osvojio nijedan turnir, pobjeda na ovogodišnjem Vimbldonu bila bi dovoljna da uđe u red istinskih šampiona ovog sporta. Kada neko u svojoj karijeri ostvari 808 pobjeda, osvoji 69 turnira, od toga 13 grend slemova, 30 ATP masters turnira iz serije 1000, bronzanu medalju na olimpijskim igrama i titulu u Dejvis kupu sa reprezentacijom svoje zemlje, tada svi oni koji o njemu negativno pišu i govore treba da se stide sebe i svojih komentara. Uz to, Novak je 223 nedjelje bio na 1. mjestu ATP liste. Koliko je još drugih rekorda oborio i koliko će ih tek oboriti možemo samo pretpostaviti imajući na umu njegovu čeličnu snagu i vanserijski talenat zahvaljajući kome je ispisao najsvjetlije stranice u istoriji ovog sporta. Imajući na umu vrijeme u kome je Novak igrao, i to u eri dva velika šampiona Rodžera Federera i Rafaela Nadala, kao i skor u međusobnim duelima u kojima protiv Federera vodi 23-22, a protiv Nadala 27-25 - to najbolje svjedoči o tome ko je najbolji teniser u istoriji ovog sporta i koliko bi još trofeja osvojio da nije igrao u eri ova dva velikana tenisa. Turnir u Vimbldonu nam je pokazao koliko je Đoković nedostajao tenisu. Neko je primijetio da je povratak u život Rodžera Federera i Rafaela Nadala u odsustvu Đokovića bila vrtoglava zabava- spektakularna žurka povratka čudaka dok su se dvije legende smjenjivale u osvajanju titula godinu i po dana. Ali, muški tenis nije isti bez Novaka u najboljem izdanju. Ljudi su brzo zaboravili na njegove rezultate. Mnogo je i onih koji teniske turnire nijesu gledali, jer kvalitet mečeva sa Novakom u najboljem izdanju i bez njega nije isti. Zato ne čudi što je košarkaš Džejson Kolins u svom emotivnom pismu zapisao: „Radije bih okupao moju mačku svaki dan, mjesec dana, nego da gledam ijedan minut Andersona i Isnera, ali sam volio svaki minut duela Đokovića i Nadala.“ Da su Novakovi kritičari iskompleksirane ličnosti uvjerili smo se mnogo puta, da i u svijetu tenisa ima politike, kao i da se mnogo toga događa iza kulisa takođe je poznato, ali kada je Novak spreman tada ga niko ne može zaustaviti. Tada je njegova snaga kao planinska rijeka zato se radujem njegovom velikom povratku jer ću ponovo uživati u maestralnim igrama, pa i u trenucima u kojima ne bude pobjeđivao.